Rijeka 18. -21. travnja
Seminar u Rijeci je pratio poseban blagoslov s neba, kiša, blagoslov života za biljke, životinje i nas ljude. Mirno vrijeme, tišina i kišne kapi protkane sunčanim trenucima su već prvoga dana sprale sav stres svakodnevnice, a sadhana, satsanzi i ašramski način života su zasjali na svim licima.
U lijepom okruženju i ugodi centra „Dvorana kulture Joge u svakodnevnom životu“ i hostela Dharma, prirodno je bilo uroniti u mir i sadhanu. Sudionici seminara iz Hrvatske i susjednih zemalja uživali su u programima asana, pranajame i meditacije, predavanjima i satsanzima ali i u slobodnom vremenu u druženju i šetnji, a poseban poklon i vrhunac cijelog seminara je bio Svamiđijev daršan putem skypa. Svi su uživali, zahvaljujući modernoj tehnologiji u riječima i blagoslovu Gurudeva. Čitav je centar četiri dana odisao energijom joge i sklada, tako da su nas, unatoč velikom broju prisutnih ljudi, svakodnevno posjećivale i tako plaha bića kao što su srne. I one su uživale u prekrasnom vrtu začinskog i raznog bilja koji nas je okruživao.
Mahamandalešvar Svami Vivekpuriđi je u svojim inspirativnim predavanjima mnogim primjerima pokazao da je joga konkretan, praktičan način života koji nas čini sretnima, ispunjenima i na taj način korisnima sebi i svojoj okolini. „Priroda svakog živog bića, čak i biljaka je da (biljke fotosintezom) stvaraju nešto dobro i korisno za sve. Potpuno je protiv prirode i dharme da živimo sebičnim životom vječnog korisnika. Živjeti po principima jame, nijame i prakticirajući jogu probuditi ćemo svoju pravu prirodu, prirodu davatelja i zaštitnika. Nemamo vremena oklijevati, vrijeme na zemlji nam je dano, iskoristimo ga odmah i sada.“
Patanjali je rekao u 4. sutri Samadhi Pada : VRITTI-SĀRŪPJAM-ITARATRA (U ostalim vremenima (kada nije u stanju joge) promatrač se nalazi u istom stanju kao i njegovi vrittiji, on se poistovjećuje sa njima).
Gledajući kišu kako pada, možemo početi razmišljati u negativnom smjeru: „Kako je kišno, depresivno vrijeme...To me baca u depresiju...Ja sam po prirodi depresivan jer su takvi bili i moji roditelji...Ništa nema smisla...Svijet je depresivan...itd. Na taj način smo dozvolili da se jedna misao, jedan vritti, razvije i poistovjetili smo se sa njime. Prepuštamo se avidji (u hrvatskom jeziku je to vrlo lijepo: „vidjeti“ - vidja, „nevidjeti“ -avidja). Avidja, ne vidimo pravu istinu nego vjerujemo da smo ono što naš je naš um iskreirao zbog kiše. Dapače, to dalje produbljujemo i nadograđujemo, pa počnemo slušati tugaljivu muziku, gledamo sjetne uspomene i ...lavina je krenula. Zato, joga, konkretno ova Patanđalijeva sutra, nam daje znanje, vidju, da vidimo i prepoznamo taj slijed. Još i više, daje nam i način kako da taj slijed preokrenemo odmah na početku. Budimo kao labud Hansa koji iz svake situacije uzima samo nektar i ne poistovjećujmo se sa svojim ćitta vrittijima. To nije naša prava priroda.Kada vidimo kišu i osjetimo trenutak u kojem nas hvata depresija, počnimo razmišljati koliko je to korisno za prirodu, kako nam to sada daje mogućnost i „alibi“ da ostanemo ovdje i meditiramo u miru ili pročitamo neku dobru knjigu, pjevamo bhađane...“
Četiri dana su protekla brzo uz satsang, a svi prisutni su bili pravi satsangi - oni koji čeznu za satsangom i stvaraju ga svugdje gdje se nađu.
„Netko će sjedeći u ašramu na satsangu imati kusang, a drugi će imati satsang uvijek i svugdje, pa makar i sam. To je priroda „satsangija“ - Svami Vivekpuri je komentirao bhajan kojim smo završili seminar
SATAGURU SATSAṄGIYĀ̃ RĪ OLŪ̃ ĀVE, OLŪ̃ ĀVE SĀ NĒNA BHARA JĀVE
Satsangi čezne za društvom drugih satsangija i satsangom kao što ptici Piu Piu žeđ ne može utažiti voda sa zemlje (zemaljske stvari) već ona otvara kljun prema nebu, dozivajući kišu s neba (nektar mudrosti, satsang).“
Seminar je završio u ponedjeljak 21. travnja nakon kao i uvijek odličnog satvičnog ručka koji su nam priredili domaćini uz zajedničku želju da se ubrzo ponovno svi nađemo - na satsangu.
