Kad se govori o najstarijim civilizacijima, školski povijesni udžbenicu pišu uglavnom o Egiptu i Mezopotamiji, a tek je u novije vrijeme postalo opće prihvaćeno postojanje treće, najrasprostranjenije civilizacije, civilizacije Sarasvati.Velika civilizacija Indije prostirala se na širokom prostoru od Beludžistana i Afganistana na zapadu, doline Gange na istoku, Turkmenistana i Himalaje na sjeveru pa na jug do rijeke Godavari u Maharaštri u razdoblju između 4. i 3. tisućljeća pr.n.e..
Otkriće ove civilizacije dogodilo se tek u 20. stoljeću te je ono poljuljalo i izmjenilo dotadašnje razumjevanje povijesti ljudske kulture. Prvotna istraživanja su vršena u dolini Inda gdje je pronađeno mnoštvo gradova, prema kojima je i nazvana ova kulturna pojava civilizacijom doline Inda. Već u početku istraživanja bilo je jasno da se ova visoka kultura nije razvila samo na Indu, što je kasnije i potvrđeno pronalaskom novih lokaliteta. Veći dio naselja lociran je uz suho korito rijeke Sarasvati pa je znanstvenici nazivaju Sarasvati–Ind civilizacija.
Najpoznatija nalazišta koja se vežu uz civilizaciju Sarasvati su gradovi Mohenđo Dharo i Harappa koji su bili toliko razvijeni da je u njima moglo živjeti i do 100 000 stanovnika. Bili su urbanistički razvijeni s javnim kupalištima i razvijenim sustavom kanalizacije.
Andro Stošić istaknuo je kako su naselja civlizacije Sarasvati bile prisutne od Male Azije na zapadu do područja Indokine na istoku što je čini najraširenijom civilizacijom brončanog doba. Ono što je karakteristično za razvoj i širenje Sarasvati civilizacije je odsustvo velikih nalazišta oružja i čini se da njeno širenje nije temeljeno na vojnim osvajanjima. Njen utjecaj je jasno vidljiv na mnoge kulture i narode toga vremena o čemu na primjer govore pisani dokumenti pronađeni u Egiptu.
Vrlo je važno znati da će nam se ova civilizacija razotkriti kao kultura tek u budućnosti jer su do sada njena najveća nalazišta u prosjeku istražena tek 30 do 40% od vlastitog kapaciteta. Pismo otkriveno u arheološkim nalazištima je nažalost do danas potpuna nepoznanica za znanstvenike, pa će i dešifriranje toga s ničim uporedivog pisma još više pojasniti tu raširenu kulturu. U narednom vremenu sigurno možemo očekivati nova istraživanja i otkrića koja će donijeti nove informacije o načinu života i organizaciji tog drevnog društva. No prema danas dostupnim informacijama slobodno možemo reći da je civilizacija Sarasvati već prije 5.000 godina ostvarila niz elemenata održivog razvoja i imala veliki utjecaj ne samo na susjedne kulture nego i na ukupnu sliku kulture i povijesti čovječanstva.
Andro Stošić je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studiju arheologije i povijesti a kao član Udruge Joga u svakodnevnom životu imao je priliku putovati više puta u Indiju i pritom posjetiti predjele Indije u kojima je još uvijek prisutan tradicionalni način života u kojem je lako prepoznati predmete i običaje koji se sada otkrivaju na arheološkim nalazištima civilizacije Sarasvati. Inspiraciju pronalazi i u predavanjima Njegove Svetosti Paramhanse Swamija Maheshwaranande, koja su prava riznica znanja o Sanatan kulturi i indijskoj filozofiji i tradiciji, svima koji se bave istraživanjem i izučavanjem indijske povijesti i kulture.
