Na različitim mjestima je definitivno i različita atmosfera. U restoranu je drugačija, u hotelu je drugačija, u klubu je drugačija, kod kuće je drugačija i u ašramu, crkvi, hramu ili sinagogi je drugačija atmosfera. U hramu, ašramu, crkvi ili na nekom drugom duhovnom mjestu je duhovna atmosfera, duhovna energija. Vjerovali vi to ili ne. Kad dođete na takvo mjesto, energija prodire, prenosi se kroz vaša različita tijela, fizičko tijelo, mentalno ili suptilno tijelo i kauzalno tijelo. Pozitivna energija utječe na vaše fizičko tijelo, cijeli živčani sustav, žljezdani sustav i organe u tijelu, to je poput procesa ozdravljenja. Vaše mentalno tijelo, vrittiji ili misli postaju uravnoteženi i smireni, doživljavate trenutke bez stresa.
Napravljeno je istraživanje o dvije moždane hemisfere, o fizičkim i psihičkim problemima. Kada su došli do psihičkih i emocionalnih problema, pa čak i do shizofrenije, zaključili su da je za njih najbolje liječenje meditacija i molitva na duhovnim mjestima. Dakle, um bez stresa, um bez zbunjenosti, um bez straha, to su rezultati pozitivnog okruženja. Kad idete u crkvu, nitko vam ne mora reći da šutite, automatski ste tihi. Ako astralno tijelo nije u harmoniji s fizičkim tijelom, tada čovjek gubi samokontrolu i samopouzdanje. Kad je astralno tijelo u neskladu s fizičkim, mentalnim i kauzalnim tijelom, osoba postaje nervozna i ne može se usredotočiti, ne može spavati, u vama je neprestano tjeskoba, živite u anksioznosti.
Da biste uskladili astralno tijelo, fizičko tijelo i mentalno tijelo, trebate povremeno ići na neko duhovno mjesto i sjesti, zatvoriti oči i ponavljati svoju mantru, meditirati. Zato u svakom selu postoji crkva ili u Indiji u svakom selu postoji hram. To je mjesto za sve i tamo ćete osjetiti mir i harmoniju. I zato biste trebali ići i na satsang, zato je satsang vrlo važan. Ako ne dolazite na satsang, rezultat će biti da ćete se morati suočiti s mnogim svjetovnim problemima. Ova tri tijela, fizičko, mentalno i suptilno tijelo, harmoniziraju se na satsangu, u meditaciji.
Kauzalno tijelo su naše želje. Postoji mnogo vrsta želja. Želja za pićem, želja za jelom, želja za šetnjom, za nekim sportom, želja za plesom, za noćnim klubovima, za kinom, za ovim i onim ... ima mnogo želja. Želja za novcem, za brakom, želja za razvodom, mnogo ih je. To je sebičnost, pohlepa bez kraja. Želje se ne mogu biti do kraja ispunjene. Kad vas vaše tijelo ne slijedi, imate mentalne želje. Rijetki su oni koji kontroliraju svoje želje. Kauzalno tijelo znači uzrok svega. Zamislite da vatra gori oko vas, sjedite u njoj i ne možete izaći. Patite, gorite u toj vatri. Postoji način da se izađe, ali nekako, vi ne možete izaći.
Stanje osobe koja ima nesklad u kauzalnom tijelu je poput nekoga tko je pao u vatru i gori. Ponekad biste željeli izaći iz te vatre, ali onda se dogodi nešto drugo, slično kao u izreci „Iskočite iz tave i uskočite u vatru“. Pokušavate napustiti jednu želju, ali počnete željeti nešto drugo. Dakle, kauzalno tijelo treba pročišćenje i znanje. Mi smo definitivno dio prirode, naše tijelo pripada prirodi, nema razlike između stabla i nas. Na vegetaciju utječu vremenske prilike i godišnje doba, ali I na nas utječe i vrijeme i godišnja doba. U sva četiri godišnja doba postoje promjene u tijelu, promjene u tkivima, u krvi, u organima, u svemu. Vrlo je prirodno imati osjećaje, zato postoji kauzalno tijelo. Doći će vrijeme kada nećete imati osjećaje, a to je vrijeme kada će liječnik reći; "Ta je osoba umrla." Tako potpuno bez želja ćete biti tek nakon smrti ovog tijela. Ali bili biste vrlo nesretni bez svog mentalnog, astralnog ili suptilnog tijela jer to znači da ste mrtvi.
Dakle, ne možete biti slobodni od svih želja. Tijelo ima zahtjeve, inače ne može preživjeti. Želje su logične, prirodne i ispunjenje je također prirodno. Ali ljudi su izgubili mjeru, granice, ne znaju gdje je granica. Drveće to zna vrlo dobro. Drveće zna kada dati plodove, kada dati cvjetove, kada lišće treba pasti i tako dalje. Ptice i životinje znaju kada treba imati podmladak. Ali čovjek je to izgubio. To je uzročno, kauzalno tijelo koje uzrokuje sve ove probleme. I uslijed toga trpe sva naša četiri tijela. I uslijed toga se stvara naša ljubomora, naša ljutnja, naša mržnja, pohlepa, naše čežnje. Ako želite kontrolirati sve njih, pokušajte pročistiti svoje uzročno tijelo. Znajte granice svojih potreba. Mahatma Gandhiđi je rekao: „Majka Zemlja ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za pohlepu.“ Za pohlepnu osobu nema ograničenja.
Zato su mudraci nakon dugog razmišljanja i analize različitih tijela stvorili satsang, molitve i meditacije. Ako dođete u crkvu u kojoj je upravo molitva, to je najljepše što možete doživjeti. Trebali biste kad god možete otići i sjediti tamo pet ili deset minuta. Ili dođite u ašram, sjednite i ponavljajte svoju mantru. Ponekad se ljudi žale: „Ne idem u ašram zato što ljudi nisu dobri, takvi su, onakvi su ...“ Prvo: Idete li zbog ljudi ili zbog sebe? Drugo: Idete li u ašram ili k ljudima? Treće: Tko ste vi da prosuđujete da oni nisu dobri? I četvrto: Zašto ne razmišljate na drugi način, da vi niste dobri? Konfucije je rekao: „Nemojte reći da vas nitko ne poštuje, radije se pitajte jeste li takva osoba koju bi ljudi trebali poštivati.“ Dakle, vaša najbolja osobna iskaznica je vaš rad i način života. Vrlo je lako otići tamo gdje volite ljude, ali otići tamo gdje ne volite ljude i stvoriti sklad, to je nešto. Svi plivaju u lijepoj čistoj vodi bez morskih pasa ili krokodila, ali plivanje u jezeru gdje ima morskih pasa i krokodila, to je umjetnost plivanja. Kad mislimo da ljudi nisu dobri, to je problem u našem vlastitom razmišljanju.
Posjetite sveto mjesto, nije važno koje, crkvu, hram, ašram, sinagogu ili džamiju i sjedite tamo neko vrijeme, samo ponavljajte svoju mantru sa otvorenim ili zatvorenim očima, samo se opustite. Jer vam petominutna meditacija na svetom, duhovnom mjestu daje ono što vam šest mjeseci terapije ne može dati.
I zato je satsang vrlo važan. Kad ste razočarani, izgubili ste samopouzdanje, izgubili nadu, ima puno ogovaranja... Kad vam netko kaže ovako, drugi onako, kada se svađa, raspravlja, što učiniti? Što učiniti u toj situaciji? Mahaprabhuji je kroz bhađan dao vrlo jasan odgovor: HAMẼ HĒ KĀMA SATSAṄGA SE, JAGATA BAKE TO BAKANE DE… Moja je dužnost samo satsang, ako ljudi ogovaraju, neka ogovaraju. Jer zašto ste na ovom svijetu, zašto ste rođeni, koji je cilj života? Tko sam, od kuda dolazim, zašto sam došao i gdje idem? Koja je svrha svega ovoga? – Samo jedna stvar, spoznati sebe. Atma Gjana.
Bez Atma Gjane, nema kraja patnji. Kad spoznate sami sebe, tada se napokon nalazite u Paramanandi. Anand je sreća, ali privremena sreća. Paramananda je vječna sreća. Kad ste u Paramanandi, tada je cijela vaša situacija drugačija. CIDĀNANDA RŪPAḤ ŚIVO’HAM ŚIVO’HAM. Tada shvatite: Ja sam Ćidananda, Ćit-Anand, taj Anand koji je param-ćetanija. Šivoham, Šiva, znači svijest, blaženstvo i oslobođenje. Šiva znači istinu, ljepotu. Satjam Šivam Sundaram.
Tada vas sva ova svjetovna ometanja više neće doticati. Kad slon hoda ulicom, nikad ga nećete vidjeti kako hoda u stresu, on hoda kao kralj šume. Ponekad ljudi dovedu slonove u grad, pa kad slon prolazi, psi laju. Ali slon se nikada ne plaši. Sva druga bića bi se uplašila, ali ne i slon. To je božanski osjećaj slona, radost slona koji zna da mu pas ne može ništa učiniti. Dakle, ovi svjetovni problemi su poput pasa, laju, ali vi ste slon. DIVĀNĀ SATAGURU NĀM KĀ MASTĀNĀ HELĪ…(bhađan JOGI JE OVAJ BEZBRIŽAN I SRETAN, IMENOM SATGURUA OPIJEN...)
Kao što kiselost limuna pokvari mlijeko, slično “kiselost” riječi i svetost mudraca pokvare vaš apetit prema svim svjetovnim željama. Možete pokušati mnogo toga, ali mlijeko se neće vratiti. Kao što se kaže u bhađanu: Sad sam presretan jer pijem nektar Božjeg imena, sada su svi ostali ukusi za mene bezukusni. Svi to morate postići! To vam je sada domaća zadaća! Prije ili kasnije morate položiti ovaj ispit. To je to.