Kod mjesta Surja Kund u blizini Satopantha, na visini od 4,500 m, još uvijek postoji pećina u kojoj je Sri Devpuriđi meditirao te imao viziju i daršan (pojavu) Sri Alakhpuriđija. Ondje je dobio Sri Alakhpuriđijev blagoslov za buđenje svih osobina Gospoda Šive u sebi. Iz tog se razloga Sri Devpuriđija štuje kao inkarnaciju Gospoda Šive.
Izvadak iz knjige "Lila Amrit - Božanski život Sri Mahaprabhuđija":
Usred nepristupačnog planinskog vijenca Sambhu Panća Atal Akhara živi posvudašnji, Najviši Brahman u liku pustinjaka i isposnika Sri Alakh Puriđi Maharađa. Na Njegov je poziv Gospod Šiva s Kelaša otišao u Badrinath Dham u Himalajama. Susret tih dviju božanskih inkarnacija bio je blagodat za cijeli Univerzum.
Da bi spasio i oslobodio duše od privida maje, Gospod Šiva se odlučio utjeloviti u ljudskom obličju. Pokoravajući se duhovnim zakonima tražio je suglasnost svog Gurua, Sri Alakh Puriđija. Obratio mu se riječima: "Ti si Brahma, Gospod univerzuma i ja te obožavam kao svog Gurua."
Veliki ga je jogi blagoslovio i odgovorio: "Ti si Šiva, Najviši, sveznajući i moćan. Od danas ćeš biti poznat kao Sri Devpuriđi Maharađ."
Paramjogešvar Sri Devpuriđi je boravio u okrugu Sikar, u Radžasthanu do polovice 20. stoljeća. Njegov ašram nosi isto ime kao sveta planina Kelaš u Himalajama.
Sri Devpuriđi se štuje kao inkarnacija Gospoda Šive i utjelovljuje sve njegove osobine - Šiva je spasitelj, uništavatelj onog što je zlo i loše. Šiva je svijest, čistoća i vatra. Paramjogešvar Sri Devpuriđi je davatelj duhovne moći, utjelovljenje Božanske Volje i on predstavlja jogijsku svijest. Gospod Šiva je bio taj koji je donio mudrost joge čovječanstvu. Sri Devpuriđi je najviši, moćni kanal koji daruje svjetlost i kozmičku energiju Zemlji. Svi elementi su bili pod njegovom kontrolom, brojni svjedoci su svjedočili njegovom hodanju po vodi i tome da je mogao materijalizirati i dematerijalizirati tijelo po svojoj volji. Usmjeravao je vatru i kišu prema svojoj želji i gdje god da je prolazio, iza njega nisu ostajali tragovi na tlu. Ni materijalna ni astralna sila ga nije mogla ometati, u svakom trenu je mogao doći i zaštititi i podržati svoje bhakte.
Sri Devpuriđi je bio zaista poput Gospoda Šive, mogao je biti neizmjerno milostiv, ali i vrlo strog. No, čak i kada je Sri Devpuriđi bio ljut, ljudi su se osjećali blagoslovljeni jer Bog nije nikada ljut na nas, već na naše loše osobine. U svom je ašramu održao brojne prekrasne satsange (duhovna okupljanja) koji su privlačili ljude iz svih krajeva Indije. Sri Devpuriđijeva ljubav prema životinjama je bila tako velika da su ga stalno slijedili stado krava, koza, ptice, psi i zmije. Kad je držao Satsang, čak su i stvorenja iz džungle izlazila slušati njegove riječi.
Sri Devpuriđi je napustio svoj fizički oblik 1942. godine, a svoj je duhovni blagoslov prenio jednoj od najvećih božanskih inkarnacija čovječanstva, avataru, sveznajućem Siddhi, Bhagvan Sri Dip Narajan Mahaprabhuđiju, utjelovljenju Božanske ljubavi, mudrosti i svjetlosti.
Odnos između Sri Devpuriđija i Bhagvan Sri Dip Narajan Mahaprabhuđija je bio odnos velikog jedinstva i ljubavi. Oni su bili "dvojica u tijelu, ali jedan u Atmi". Sri Mahaprabhuđi je izrazio predanost svom učitelju u brojnim poetskim duhovnim pjesmama (bhađanima) koji opisuju najviši cilj joge, jedinstvo sa sveprisutnim, vječnim i božanskim Jastvom.
Oslobođenje visi o jednoj niti,
Sri Alakhpuriji je dao ključ, i
Paramjogešvar Sri Devpuriđi, moj božanski učitelj
drži ga u svojim rukama.
(dio Sri Mahaprabhuđijevog bhajana "GAGANA MANDAL ME RASA RACHAYA")
Više o Sri Devpuriđiju možete pročitati u knjizi Lila Amrit.